Voće se često koristi kao alternativa slatkišima jer sadrži vitamine, minerale i vlakna. Ipak, prirodni šećeri u voću mogu biti prilično visoki, posebno u određenim vrstama.
Količina šećera među različitim vrstama voća može značajno da varira
Naravno da se šećer u voću razlikuje od dodatog šećera u industrijskim proizvodima jer dolazi zajedno s vlaknima i drugim hranjivim materijama. Ipak, količina šećera među različitim vrstama voća može značajno da varira.
Među voćem koje sadrži relativno više prirodnog šećera često se ističe grožđe. U 100 grama grožđa može se nalaziti oko 15 do 16 grama šećera, zbog čega je ono jedno od slađih voća, piše Index.hr. Upravo zbog tog intenzivnog prirodnog ukusa grožđe se koristi za proizvodnju sokova i vina.
Banane su također među voćem s većim sadržajem šećera. U prosjeku sadrže oko 12 grama šećera na 100 grama, a uz to imaju i više ugljenohidrata nego mnoge druge vrste voća. Zbog toga su vrlo zasitne i često se koriste kao brzi izvor energije, posebno pre ili nakon fizičke aktivnosti.
Zanimljivo je da su u istom rangu i trešnje, koje mogu imati 12-13 grama šećera na 100 grama, u zavisnosti od sorte i zrelosti. Uz njih, među slađim voćem često se spominju i mango i smokve, koje u zrelom stanju imaju izrazito sladak ukus.
S druge strane, neke vrste voća poznate su po nižem sadržaju šećera. Među njima su često bobičaste vrste poput jagoda, malina i kupina. Na primer, jagode sadrže oko 5 do 6 grama šećera na 100 grama, što je znatno manje u poređenju s grožđem ili bananama.
Važna uloga u ishrani
Agrumi poput narandže, grejpa i limuna također imaju umjeren ili niži udio šećera. Osim toga, bogati su vitaminom C i vodom, zbog čega su osvježavajući i često se preporučuju u uravnoteženoj ishrani.
Razlike među voćem pokazuju da se količina prirodnog šećera može dosta razlikovati u zavisnosti od vrste. Ipak, većina nutricionista slaže se da voće i dalje ima važnu ulogu u ishrani jer, uz prirodne šećere, donosi i brojne vitamine, vlakna i antioksidanse koji su važni za zdravlje.