Uoči večerašnjeg rasprodanog koncerta Acustic Night u Hrvatskom domu u Splitu, koji se održava povodom primanja Porin Special Merit Awarda, legendarni gitarista Vlatko Stefanovski predstavio je autorski album “Muscle Memory”.
Uoči dodjele nagrada Porina za posebne zasluge, koju će večeras primiti na koncertu u Splitu, proslavljeni makedonski gitarista Vlatko Stefanovski
održao je konferenciju za medije na kojoj je predstavio svoja dva nova izdanja – autorski album Muslce Memory i projekt Guitar Things, u izdanjima Croatia Recordsa.
Dva projekta
Riječ je o izuzetno produktivnom razdoblju za jednog od najcjenjenijih gitarista regije, koji je publici ponudio dva različita, ali međusobno povezana izdanja.
Guitar Things, kako je istaknuo, predstavlja svojevrsni nastavak većeg diskografskog projekta,
s instrumentalnim kompozicijama u njegovoj izvedbi, odabranima za izdanje hitmakera Đorđa Novakovića.
S druge strane, Muscle Memory nosi njegov autorski pečat i, kako sam kaže, rezultat je dugog i intenzivnog kreativnog procesa.
„Moram priznati da sam veoma zadovoljan i sretan što je ovaj album ugledao svjetlo dana nakon tri godine snimanja“,
rekao je Stefanovski, objašnjavajući kako je proces rada bio isprekidan koncertnim obvezama.
Iako je snimanje muzike teklo prilično glatko, najveći izazov bili su tekstovi.
„U ovim vremenima, kada svi imaju nešto pametno za reći i kada imamo poplavu informacija i mišljenja, nastaje svojevrsni ‘overload’.
Problem sam ja – pokušavam sve što imam za reći izraziti kroz muziku, kroz gitarske fraze“, iskreno je poručio.
Dodao je kako mu je bilo teško odlučiti o čemu pjevati i što u ovom trenutku svijetu poručiti.
„Univerzalna poruka je uvijek ljubav, ali ta riječ je zbog prekomjerne upotrebe izgubila na značenju. Ljubav, sloboda, empatija, solidarnost – sve su te riječi, nažalost, izgubile na snazi“, rekao je.
Moj odgovor na umjetnu inteligenciju
Upravo zbog toga pisanje tekstova trajalo je gotovo tri godine.
„Prvi tekst koji sam napisao zapravo je posljednja pjesma na albumu – refleksivna, filozofska priča o različitim perspektivama gledanja na svijet“, objasnio je.
Album Muslce Memory sadrži devet pjesama, od kojih su četiri instrumentalne, a pet vokalne, a već je u prvim danima naišao na odlične reakcije publike i kritike.
„Kada sam prvi put preslušao album na Spotifyju, rekao sam: ‘Wow! Uspjeli smo!’ – napravili smo ga kako treba“, prisjetio se.
Jedna od tema koja se provlači kroz album jest i savremeni digitalni svijet.
„Napisao sam jednu pjesmu koja je moj odgovor na umjetnu inteligenciju, na digitalni i robotski svijet.
Nije da je to nekorisno – naprotiv – ali pokušavam biti umjeren u svemu tome“, naglasio je.
Na albumu su mu se pridružili brojni vrhunski muzičari, uključujući njegova sina Jana Stefanovskog na bubnjevima i Ivana Kukića na basu, kao i goste poput Zvjezdana Ružića, Damira Imerija i Gorana Papaza.
Govoreći o nazivu albuma, Stefanovski je objasnio kako iza njega stoji ideja tzv. mišićne memorije, odnosno dugotrajnog vježbanja i usvajanja vještine:
„Kažu da treba 10.000 sati rada da bi se postalo majstorom. Slažem se – bilo da izrađujete cipele, gitare ili violine, toliko vremena potrebno je za svladavanje svakog zanata.“
Ističe kako pojam „muscle memory“ u muzici ima i dublje značenje:
„Džez muzičari reći će da je to sviranje napamet, odnosno kako ruka zna. Ja uvijek dajem prednost ruci nad sviješću, jer naša svijest često kvari našu maštu, ambicije i odnos prema svijetu.“
Dodaje kako pretjerano razmišljanje može biti prepreka kreativnosti:
„Svi smo danas ‘overthinkeri’. Razmišljamo više nego što treba, a sigurno nećemo izmisliti novu Einsteinovu teoriju. Zato se ja prepuštam rukama.“
Šta kaže kritika
U tom se kontekstu prisjetio i saradnje s makedonskim slikarem Gligorom Čemerskim:
„Još smo se osamdesetih složili da je ruka pametnija od mozga. Naravno, sve je pod kontrolom mozga, ali ako ga na trenutak zanemarimo i pustimo da ruka sama svira ili slika – tada nastaje prava magija.
Siguran sam da je i kod Picassa bilo tako – ruka je slikala, ne on.“
“Ta mišićna memorija u slučaju Stefanovskog itekako se osjeća na ovom albumu.
Ako slušate pažljivo, naići ćete na kompoziciju koja je po definiciji gotovo „trend song“, klasični rock’n’roll, ali i na jedan drugi dio koji je meni lično najdraži.
Naime, Vlatko i ja smo u nekim godinama intenzivno slušali jedan poseban tip muzike – post-psihodeliju, Canterbury scenu, prog rock, pa i fusion.
Ako ne znate šta je bilo prije, što se događalo 70-ih godina, dovoljno je poslušati ovaj album i čuti koja je to muzika koja je nadahnula mnoge generacije, pa tako i samog Vlatka.
Osim što priziva „mišićnu memoriju“, ovaj album priziva i svojevrsnu „memoriju uha“, posebno kod nas starijih slušalaca” rekao je muzički kritičar Zlatko Gall.