Iza Lane Stanišić (40) je još jedna uspješna televizijska sezona ispunjena brojnim projektima, ali i glumačkim angažmanima. Publika je prepoznaje kao omiljeno TV lice i prati je kroz emisije “UzBuđenje” i “Zmajevo gnijezdo” na Face televiziji, a lijepa Lana je i jako uspješna glumica.
U razgovoru za ‘Rezon’ govorila je o sezoni iza sebe, saradnji sa Senadom Hadžifejzovićem, glumi, mladima, planovima, ali i stanju kulture u Bosni i Hercegovini.
Raduje se emitovanju serija “Bos ili hadžija” i “Razlozi i razvodi”
Kada podvučete crtu ispod televizijske sezone koju ostavljate iza sebe, možete li biti zadovoljni ostvarenim rezultatima?
Ova sezona je bila obogaćena vrlo dinamičnim projektom ‘Zmajevo gnijezdo’ gdje smo uz Marjana Mijajlovića koji je nositelj projekta uživali u momentima euforije vezanim za uspjeh bh reprezentacije, ali i u adrenalinskim sportskim epizodama koje su pratile ovogodišnji Mundijal.
Emisija ‘UzBuđenje’ je standardno na ekranima tokom cijele godine, tako da kontinuiramo pratimo i prezentujemo rad mladih, pričamo pozitivne priče i trudimo se vikend program učiniti ležernim i bez teških tema, kojih je svakako dovoljno u bh medijskom prostoru.
Tako da nema tog momenta sumiranja sezone kada je ‘UzBuđenje’ u pitanju, ali ‘Zmajevo gnijezdo’ mogu da opišem kao zanimljiv i uzbudljiv projekat koji polako privodimo kraju.
Imate li neke posebne planove ili ciljeve koje biste željeli ostvariti u narednoj televizijskoj sezoni?
S obzirom na to da sam i stalni član glumačke Hype BiH ekipe, a tu je također riječ o televizijskoj, ali igranoj produkciji, radujem se nastavku snimanja serije ‘Bos ili hadžija’, te sa nestrpljenjem isčekujem emitovanje serije ‘Razlozi i razvodi’.
Što se tiče Face-a, nastavljamo sa promocijom i afirmacijom pozitivnih inicijativa u okviru emisije UzBuđenje, a sigurna sam da će biti i nekih programskih iznenađenja, poput ‘Zmajevog gnijezda’.
Ljeto je u punom jeku. Kako planirate provesti godišnji odmor i koje destinacije su Vam ove godine posebno privlačne?
S obzirom na radni ritam ovog ljeta, Neum i ljepote naše zemlje će mi biti sasvim dovoljne za kratke predahe između tv obaveza i serijskog seta.
Inspiriše je profesorski posao
Više puta ste isticali da je gluma Vaša prva ljubav. Da li je Vaša glumačka karijera trpila zbog brojnih obaveza na televiziji?
Ne bih rekla da je trpila, jer je gluma poziv koji postane dio identiteta, na televizijski posao gledam očima glumca, tako da sam pronašla način da moja “prva” ljubav ne ispašta, posebno što je glavni urednik Face-a Senad Hadžifejzović uvijek uvažavao moj afinitet prema kulturi i umjetnosti, pa smo kroz Face-ov program uveliko doprinjeli promociji bh umjetnika…
a ono što mi je suđeno mji je dolazilo, divni glumački zadaci kod istaknutih rediteljica Aide Begić i Jasmile Žbanić, film ‘Udovac’ Harija Šetića, čiju premijeru sa nestrpljenjem čekam, te Hype-ove serije koje su svakako zanimljivo iskustvo, gdje nam ponekad bude žao kada dočekamo posljednji dan snimanja, što mi se desilo sa kolegom Tarikom Džinićem sa kojim sam imala većinu scena u seriji ‘Razlozi i razvodi’ čiju režiju potpisuje Enver Puška, koji jako voli glumce i pruža im punu slobodu, a opet ih usmjerava i inspiriše na svoj suptilni način.
Pored glume i televizijskog posla, u Vašoj biografiji stoji i iskustvo profesorice glume. Da li je izazovno raditi s mladim naraštajima?
To je jedan od najinspirativnijih poslova, posebno kada imate privilegiju predavati predmet na kojem djeca imaju priliku da se izraze, oslobode i ako ste dovoljno otvoreni, shvatite da i vi učite od njih, podučavajući ih.
Sretna sam kada ih vidim kako su uspjeli, i kada prokomentarišu kako im je rad na sceni pomogao da budu samopouzdaniji, bez obzira što gluma nije njihova životna profesija.
Mnogi su u mojoj porodici prosvjetni radnici, tako da sam ljubav prema tom poslu naslijedila, a naučena sam da djeca i mladi cijene istinu, te na poštovanje koje dobiju, uvijek tako i uzvrate.
Izazov je samo pratiti njihov ritam i naći način da im držite pažnju, a taj trud oni itekako prepoznaju i cijene.
Rad i energija su ključni za uspjeh
Mnogi Vas smatraju jednom od najatraktivnijih i najljepših voditeljica u Bosni i Hercegovini. Koja je tajna Vašeg sjajnog izgleda i odlične forme?
Prije svega hvala na komplimentu, naučila sam podjednako gledati i na komplimente i na krititike, jer sam na kraju dana ja sebi parametar i kriterij, a lično zadovoljstvo jedina referenca koju osjećam, ostalo su usputne reakcije koje ne mijenjanu moj stav i samoosjećaj.
Posvećen rad i ulaganje energije su kosmički principi koji donose rezultate i uspjeh, tako da gledam da se držim toga.
Jednom prilikom ste izjavili da je Senad Hadžifejzović Vaša profesionalna inspiracija. Kako izgleda saradnja s njim i kakav je kao šef?
Senad Hadžifejzović je jedina osoba koju mogu gledati kao šefa, jer je jedina osoba koja to jeste, a da se ne ponaša tako, jer i sam cijeni slobodu i onda je ne oduzima ni drugima.
Tako da je to za osobu poput mene, koja je vrlo odgovorna i disciplinovana, cijeni vrijeme i profesiju, jedini savršen šef, šef koji daje slobodu i vjeruje u savjest i odgovornost radnika kojeg izabere, na taj način zaslužujući poštovanje bez nametanja autoriteta, jer je on svoj autoritet dokazao primjerom, radom i pružanjem slobode po zasluzi.
U životu je važno znati reći “ne”
Postoji li posao ili televizijski format koji nikada ne biste prihvatili, bez obzira na ponuđene uslove?
Nisam nikad razmišljala na taj način, jer sam sigurna u to da Face ne bi nikada ni realizovao ono što bi izlazilo izvan okvira mog ukusa.
Ono što sam naučila je da na prihvatam zadatke koje ne mislim da bih mogla dobro uraditi, jer nisu u sferi mog interesovanja, ili nisu u okviru mog senzibiliteta, tu bi i uslovi teško uticali na promjenu moje odluke, jer smatram da je lekcija “NE” jedna od važnijih u životu.
Kako ocjenjujete trenutno stanje kulture u Bosni i Hercegovini i šta bi se, prema Vašem mišljenju, trebalo promijeniti?
Misim da se preko kulture prelamaju efekti i defekti generalnog stanja u društvu, pa ona dođe kao lakmus papir.
Stanje svijesti je naša najteža boljka, frustracije kojima ne tražimo uzroke u sopstvenom opsegu djelovanja, nego ih prenosimo na druge kroz odsustvo empatije, apriori kriticizam, i sve češći govor mržnje i u akademskim krugovima i javnom diskursu.
Sindrom “da komšiji crkne krava” i nesposobnost da se radujemo tuđem uspjehu, da podržimo, pomognemo, pohvalimo, bavljenje tuđim uspjesima i neuspjesima, radije od rada na sebi, produktivnosti i ličnog napretka… postajemo društvo navijača koje jedva čeka da zauzme stranu i po mogućnosti linčuje slabijeg, dok klima glavom onome ko “ima leđa” i kome se ne smije zamjeriti.
Bilo bi lijepo da nam se češće dešavaju lijepe stvari poput ovog plasman na Mundijal, i da ih je više u medijskom prostoru, da onda ovu akumuliranu navijačku energiju koje imamo na izvoz usmjerimo na nešto pozitivno, kao što smo to sada pokazli. Nažalost kad je kultura u pitanju, uvijek se nađe tabor za i tabor protiv, i postoje “pretplaćeni” na uspjeh i šanse, pa oni “bez pretplate” duže traže put, ali su postali sve hrabriji, bučniji i aktivniji, što je dobro.
Bitno je raditi na sebi i raditi generalno, a kvalitet uvijek nađe svoj put.
