Na današnji dan prije pet godina preminuo je legendarni kantautor Đorđe Balašević. Imao je 67 godina, a danas ga mnogi pamte po njegovoj specijalnoj vezi sa glavnim gradom BiH.
Veza Đorđa Balaševića i Sarajeva bila je mnogo više od muzičke. Panonski mornar je kroz cijeli svoj rad i javno djelovanje s posebnom emocijom govorio o glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ističući da je Sarajevo za njega imalo posebno mjesto i prije rata.
Jedan od rijetkih iz Srbije koji je javno govorio protiv agresije
Mnogi njegovu neraskidivu vezu sa Sarajevom vežu za prvi poslijeratni koncert, ali sam Balašević je često naglašavao da su se emocije prema ovom gradu gradile mnogo ranije.
Rado se prisjećao druženja s Mirzom Delibašićem, kao i dubokog prijateljstva s Kemalom Montenom, kojem je kasnije posvetio i jednu od svojih pjesama.
Tu posebnu povezanost Balašević je pretočio i u knjigu „Tri posleratna druga“, u kojoj je biranim riječima opisao Sarajevo i njegove ljude.
„Sarajevo je varoš bjelosvetska. Ono što valja, valja. Ima budala, kao i svugdje, ne kažem, ali njih sam sretao samo u literaturi. Oni drugi, koje sam sretao na koncertima, ‘moji’ Bosanci, bili su prava ekipa. Tri su Boga pomirili. Mnogo su radili na tome da mi se neki od najvećih ‘Dana lavova’ dogode baš u Sarajevu“, pisao je Balašević.
U jednom od svojih najpoznatijih zapisa dao je i poetski portret gradova bivše Jugoslavije, ostavivši možda i najnježniji opis upravo Sarajevu.
„Sarajevo je srednjeg roda, kao dete – zaigrano, prostodušno, naivno… Beograd je muškarčina, galamdžija u raskopčanoj košulji… Zagreb gospon s prefriganim osmijehom… Ljubljana hladna, elegantna Snežna kraljica… A Sarajevo… lakoverno, detinjasto, zato ono prvo i pruža ruke“, zapisao je Đole.
Nakon početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, Balašević je bio jedan od rijetkih umjetnika iz Srbije koji je otvoreno i jasno stao uz Sarajevo.
Dao je doprinos stvaranju pjesama koje su postale simbol otpora i nade, među kojima se posebno izdvaja „Sarajevo će biti, sve drugo će proći“.
Noć kada je postao dio Sarajeva
Prvi poslijeratni koncert Đorđe Balašević održao je u Sarajevu 7. februara 1998. godine, u prepunoj dvorani Skenderija. Bio je to događaj koji je nadilazio muziku i prerastao u simbol povratka normalnosti, hrabrosti i ljudskosti.
Tih dana Balašević je u Srbiji bio izložen prljavoj medijskoj kampanji, pa čak i prijetnjama, zbog odluke da nastupi u Sarajevu. Uprkos svemu, došao je.
Sarajlijama se tada obratio riječima koje su ostale upamćene:
„Osvanuli su u štampi u kraju iz kog dolazim veliki natpisi: ‘Na Balaševića se sprema atentat u Sarajevu’.
Pitali su me da li se bojim. Rekao sam: da se nečeg bojim, ja bih se sakrio u Sarajevu. Ako je cijena da dva dana budem na nišanu nekog ludaka, oni su pet godina bili na nišanu. Eto i meni načina da bar dva dana u životu budem Sarajlija.“
Te večeri Balašević nije bio samo gost u Sarajevu. Bio je njegov građanin. I takav je, u srcima mnogih, ostao zauvijek.