Đorđe Balašević preminuo je 19. februara 2021. godine. Kada je ta vijest objavljena cijela bivša Jugoslavija je zanijemila. Niko nije mogao vjerovati daje otišao veliki Balašević. Odnijela ga je korona u 68. godini. Iza njega je ostalo ogromna djelo, predivne balade, ali i angažovane pjesme kojim nas je upozoravao, slao poruke, učio ljubavi… Njegove pjesme pravi su udžbenici iz kojih se uči o poštenju, ljubavi, životu, ljudskosti, pravim vrijednostima…
Ko nije zaplakao uz njegovu “Sevdalinku”, teško ga je naći. Podsjetimo se na ovu predivnu pjesmu.
“Štagod noćas da zapevam
Vući će na sevdalinku
Usnuo sam čobanicu
Uplakanu u šljiviku
Grom udari, planu seno
Rasturi se stado njeno
Zaplete se dim na uvojku
Reče da se zove Bosna
Čudno ime za devojku
Nekom Drina teče desno
Nekom Drina lijevo teče
Ma, sve da teče u dubinu
Na dve pole svet da seče
Znam tajni gaz, moje lane
Most se pruži gde ja stanem
I sve da vuku me konji vrani
Nema meni jedne strane
Dok si ti na drugoj strani
Osta ovaj stari kompas u grudima
A po polju nikli zabrani
Crne senke što se gnezde u ljudima
Nadleću me kao gavrani
Nekada sam putovao po mjesecu
Kroz vilajet pun hajdučije
A sada me oči ljudske
Plaše više nego vučije
Sto puta su prijatelji
U molitvi pomenuti
Dal’ će mi se radovati?
Ili glavu okrenuti?
Šta slagati? Šta im kasti?
Svet ne možeš pesmom spasti
Njine brige me
I noćas brinu
Dok se spremam na put kući
Na put kući, u tuđinu
Svetom smo se rasipali k'o đerdani
Nosili nas nebom ćilimi
Da li su to stvarno bili bolji dani?
Ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu
Sluteći da isto sanjamo
I Bogu je prosto bilo
Krstimo'l se ili klanjamo.”