U Švedskoj je pokrenuta kontroverza oko deportacije četverogodišnjeg dječaka Raifa, koji ima autizam i poremećaj govora, a koji je rođen i odrastao u Malmöu.
Iako je cijeli svoj život proveo u Švedskoj Migracijska agencija donijela je odluku da Raif mora napustiti zemlju i vratiti se u Bosnu i Hercegovinu zbog nedostatka švedskog državljanstva.
Raif, koji još ne govori i nosi pelenu, suočen je s rastankom od svoje majke Nicole Eriksson i braće uključujući mlađeg brata Amara, koji je rođen nakon što je otac Haris Terzić postao švedski državljanin. Porodica živi u Malmöu, gdje su i roditelji imali stalni boravak, a otac je prije nekoliko godina stekao švedsko državljanstvo.
Iako je Raif rođen u Švedskoj 2021. godine, nije automatski dobio državljanstvo. Dvaput su roditelji podnosili zahtjev za njegovo državljanstvo, ali bez uspjeha, a ni zahtjev za dozvolu boravka nije odobren. Migracijska agencija smatra da prvo mora imati bosansko državljanstvo i pasoš, što je uslov za daljnju proceduru dobijanja dozvole boravka ili švedskog državljanstva.
U novembru su Haris i Raif pozvani na sastanak u Migracijsku agenciju, gdje im je saopćeno da je zahtjev za Raifov boravak odbijen i da mora napustiti Švedsku. Ovo je za porodicu bilo šokantno, posebno jer Raif nije u stanju samostalno funkcionisati zbog svog zdravstvenog stanja.
Ima turističku vizu
Trenutno se Raif nalazi u Švedskoj na turističkoj vizi, koja ističe najkasnije u martu, nakon čega mora napustiti zemlju. Posljedice odluke već su vidljive: ukinuta mu je dječija naknada, on ne može pohađati vrtić niti koristiti program za habilitaciju, a roditelji su suočeni s finansijskim opterećenjima ako se dijete razboli.
Porodica je već putovala u Bosnu kako bi Raif dobio državljanstvo i pasoš te podnio zahtjev za dozvolu povratka u Švedsku ali se procjenjuje da odgovor može potrajati od tri do devet mjeseci. U međuvremenu, Raif će biti odvojen od majke i braće koji ostaju u Švedskoj dok će on s ocem boraviti u Bosni.
„Ne mogu ga ostaviti samog tamo“, kaže otac, dok majka dodaje da se osjeća kao da „sjedi na ekserima“. Najstariji brat strahuje da se Raif možda nikada neće vratiti.
Ovaj slučaj izaziva pitanje primjene Konvencije o pravima djeteta u praksi i ukazuje na izazove s kojima se suočavaju porodice migranata u Švedskoj.