Ustavni sud Bosne i Hercegovine objavio je kompletnu odluku kojom je odbio zahtjev 32 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana Krivičnog zakona BiH koji je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.
Riječ je o odredbi prema kojoj je osuđen predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, a Ustavni sud je u obrazloženju naveo razloge zbog kojih smatra da sporni član ostaje u skladu s Ustavom BiH.
Ustavni sud pojasnio nadležnost visokog predstavnika
U odluci je najprije objašnjeno zbog čega je Ustavni sud uopće razmatrao apelaciju, iako ovlaštenja visokog predstavnika sama po sebi nisu predmet kontrole tog suda.
“U pogledu nadležnosti visokog predstavnika da donosi zakone, te nadležnosti Ustavnog suda da odlučuje o saglasnosti tih zakona s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud napominje da je u više svojih odluka izrazio stav da ovlaštenja visokog predstavnika proizlaze iz Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije, te da ta ovlaštenja nisu podložna kontroli Ustavnog suda, kao ni vršenje tih ovlaštenja. Međutim, kada visoki predstavnik intervenira u pravni sistem Bosne i Hercegovine, supstituirajući domaće vlasti, tada djeluje kao vlast Bosne i Hercegovine, a zakoni koje donosi su prirode domaćih zakona te se moraju smatrati zakonima Bosne i Hercegovine, čija je saglasnost s Ustavom Bosne i Hercegovine podložna kontroli Ustavnog suda”, navode u odluci.
Sud je dalje ocijenio da je visoki predstavnik direktnom intervencijom u Krivični zakon BiH djelovao umjesto Parlamentarne skupštine BiH, ali da izmjene koje je donio imaju pravnu prirodu domaćih propisa.
Apelanti su, između ostalog, tvrdili da visoki predstavnik nije nadležan propisivati krivična djela. Ustavni sud je takvu tvrdnju odbio.
“Ustavni sud konstatira da je visoki predstavnik donošenjem spornog Zakona djelovao kao zakonodavna vlast Bosne i Hercegovine, supstituirajući Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine. Sporni Zakon ima pravnu prirodu domaćeg zakona i objavljen je u ‘Službenom glasniku Bosne i Hercegovine’. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može mijenjati ili dopunjavati zakone koje je nametnuo visoki predstavnik, što dodatno potvrđuje njihov karakter domaćeg zakonodavstva”, ističe se.
Ustavni sud je zaključio i da je ispunjen osnovni zahtjev da krivično djelo mora biti propisano zakonom.
“Ustavni sud zapaža da je temeljni zahtjev načela lex scripta – da krivično djelo mora biti propisano zakonom, a ne aktom koji nije zakon – u konkretnom slučaju ispunjen. Sporni član 203a KZBiH normativno je sadržan u KZBiH, koji je zakon u formalnom i suštinskom smislu. Činjenica da je izmjenu i dopunu tog zakona donio visoki predstavnik, supstituirajući zakonodavno tijelo, ne mijenja formalni karakter akta kao zakona. Stoga navodi podnosilaca zahtjeva o kršenju zahtjeva lex scripta nisu osnovani”, rečeno je u ovoj odluci.
Odbijene tvrdnje o nejasnoći i političkoj motivaciji
Ustavni sud se bavio i navodima da tekst izmjena nije bio javno dostupan. U obrazloženju je navedeno da je zakon objavljen na stranici OHR-a i u Službenom glasniku BiH.
“Sporni Zakon objavljen je 1. jula 2023. godine na službenoj internetskoj stranici OHR-a, koja predstavlja zvanični javni izvor odluka visokog predstavnika. Također, naknadno je nakon nekoliko dana objavljen i u ‘Službenom glasniku Bosne i Hercegovine’, broj 47/23 od 7. jula 2023. godine, koji je zvanični glasnik za objavljivanje propisa u Bosni i Hercegovini. Isto tako, član 4. spornog Zakona izričito propisuje datum stupanja na snagu, odnosno 2. juli 2023. godine, čime je spriječena svaka arbitrarnost ili neizvjesnost u pogledu vremena od kojeg se zakon primjenjuje. Na kraju, donošenju spornog Zakona prethodilo je intenzivno medijsko izvještavanje o poduzetim zakonodavnim mjerama u Narodnoj skupštini Republike Srpske i najavljenim mjerama visokog predstavnika”, piše u odluci Ustavnog suda.
Sud je naveo i da su najviši predstavnici vlasti RS-a bili svjesni mogućnosti donošenja spornog zakona, jer je upravo njihovo prethodno političko djelovanje bilo razlog intervencije visokog predstavnika.
Apelanti su tvrdili i da je formulacija “odluka visokog predstavnika” neodređena jer, prema njihovom stavu, nije prepoznata u Ustavu BiH niti u Krivičnom zakonu BiH. Ustavni sud je odbio i taj argument.
“Ustavni sud konstatira da opisano zabranjeno ponašanje ispunjava zahtjev određenosti. Naime, pojmovi ‘ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje’, te ‘spriječi odnosno na drugi način omete’ jasno opisuju radnje koje konstituiraju krivično djelo. Ovi pojmovi nisu neobični niti nestandardni u krivičnopravnoj terminologiji KZBiH. Krug adresata norme jasno je razgraničen upućivanjem na pozicije u institucijama Bosne i Hercegovine na svim nivoima vlasti i u svim administrativno-teritorijalnim jedinicama. Pojmovi ‘službena osoba’ i ‘odgovorna osoba’ definirani su u Općem dijelu KZBiH, pa nema nejasnoće u pogledu ličnog dosega norme. Objekt krivičnog djela, odnosno ‘odluka visokog predstavnika’, označava specifičan, formalizovan, javno dostupan i numeriran skup akata. Odluke visokog predstavnika su pisani, zvanični akti objavljeni na internetskoj stranici OHR-a i u ‘Službenom glasniku Bosne i Hercegovine'”, navodi se u objašnjenju Ustavnog suda.
Ustavni sud je dodatno istakao da nepostojanje zakonske definicije nekog pojma ne znači automatski da je odredba nejasna.
“Nepostojanje zakonske definicije određenog pojma samo po sebi ne znači da je krivičnopravna odredba nedostatno određena, posebno ako se taj pojam može razumjeti iz konteksta i dostupnih izvora. U Bosni i Hercegovini nesporno postoji jasan i dostupan korpus odluka visokog predstavnika koji svaka zainteresirana osoba može pronaći i upoznati se s njihovim sadržajem”, istakli su.
Sud se osvrnuo i na tvrdnje da je izmjenama zakona onemogućena ustavna debata i da su motivi bili isključivo politički.
“Naime, iz zapažanja visokog predstavnika proizlazi da je osnovni razlog za donošenje spornog Zakona bilo osiguranje efektivnog provođenja odluka visokog predstavnika i odluka Ustavnog suda, s ciljem zaštite vrijednosti od izuzetnog ustavnog i međunarodnog značaja, kao što su teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, stabilnost i funkcioniranje njenih institucija, provedba Dejtonskog mirovnog sporazuma i vladavina prava u najširem smislu, što su vrijednosti koje su zagarantovane Ustavom Bosne i Hercegovine i utvrđene normama međunarodnog prava na koje Ustav Bosne i Hercegovine upućuje. Dakle, zaštitni objekt iz člana 2. KZBiH u kontekstu spornog člana 203a KZBiH nije ličnost visokog predstavnika niti njegov politički autoritet kao takav, već poštivanje konačnih i obavezujućih odluka koje, u skladu s Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma i drugim međunarodnim aktima, proizvode pravne učinke u pravnom poretku Bosne i Hercegovine”, piše u ovoj odluci.
Odbijena apelacija poslanika NSRS-a
Na kraju, Ustavni sud je zaključio da sporni član ne kažnjava političko mišljenje, kritiku ili javnu raspravu, nego konkretno neizvršavanje odluka visokog predstavnika od strane službenih i odgovornih osoba.
“U odnosu na tvrdnje podnosilaca zahtjeva da sporni član 203a KZBiH u suštini kriminalizira političko neslaganje ili učešće u ustavnoj debati, Ustavni sud ukazuje da iz teksta spornog člana 203a KZBiH jasno proizlazi da se inkriminacija ne odnosi na izražavanje političkog mišljenja, kritiku, neslaganje s odlukama visokog predstavnika ili učešće u javnoj, parlamentarnoj ili ustavnopravnoj raspravi o njihovoj osnovanosti, opsegu ili uopće opravdanosti postojanja institucije OHR-a. Upravo suprotno, sporni član 203a KZBiH odnosi se isključivo na konkretno postupanje, odnosno neprimjenjivanje, neprovođenje, neizvršavanje ili na drugi način nepoštivanje odluke visokog predstavnika, te sprečavanje ili ometanje njene primjene, provedbe ili izvršenja, od strane tačno određenog kruga osoba (službenih i odgovornih osoba u institucijama vlasti) koje su, po prirodi svoje funkcije, pozvane da takve odluke primjenjuju”, piše u objašnjenju.
Ovom odlukom Ustavni sud BiH odbio je apelaciju poslanika NSRS-a i potvrdio da osporena odredba Krivičnog zakona BiH ostaje na snazi.