Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, bogata prirodnim ljepotama, planinama, rijekama, jezerima, a imamo i more.
Samo teško je ne primijetiti da se prema onome što je naše u najmanju ruku odnosimo maćehinski.
To je naše blago
Paraju oči naše predivne rijeke i njihove obale koje su “okićene” smećem raznih profila. Zašto to radimo sebi, zar ne shvatamo da je to naše blago, koje ostavljamo svojoj djeci, naše blago s kojim treba da se dičimo a ne da ga se stidimo. Mnogi se dive prirodnim ljepotama u drugim zemljama, a u svojoj vlastitoj siju smeće gdje god da stignu.
Ruku na srce organiziraju se akcije čišćenja, ali nesavjesni građani brzo ponište njihove rezultate.
Jurimo bez kočnica
Rezon pita kada će proraditi svijest kod svih da je bacanje smeća u rijeku ili uopće u prirodu slično kao bacanje smeća u vlastitom domu teško je reći, a mi se nadamo da će se to desiti što prije.
Inače ovakvim tempom zagađivanja rijeke jurimo to bez kočnice pravoj ekološkoj katastrofi. A, zar nam to treba? Ne treba naravno i vrijeme je da se oni nesavjesni napokon trgnu.