Čuveni Ljubiša Samardžić Smoki preminuo je 8. septembra 2017. godine ali publika na prostoru bivše Jugoslavije nikad ga nije zaboravila. Pamte se njegove nezaboravne uloge od “Vrućeg vetra”, “Valter brani Sarajevo” do “Mirisa kiša na Balkanu”. Nije bilo partizanskog filma bez omiljenog Smokija, a ani koju su ga lično poznavali pamte ga kao beskrajno dobrog i humanog čovjeka.
Odrastao u siromaštvu
Rođen je u Skoplju 19. novembra 1936. godine, u porodici rudara, a djetinjstvo je proveo u siromaštvu.
Studirao je pravo, ali je kasnije ipak završio Akademiju dramske umjetnosti u Beogradu u klasi Bojana Stupice. Ostvario je više od stotinu filmskih uloga… Samardžić je 1967. godine dobio glavnu glumačku nagradu Volpi Cup na Venecijanskom filmskom festivalu za ulogu u filmu “Jutro”. U razdoblju od 1973. do 1988. dobio je šest Zlatnih arena na Pulskom filmskom festivalu za glumačka ostvarenja.
Od 2000. godine bavio se filmskom režijom te je režirao sedam dugometražnih filmova i dvije televizijske serije. Njegov prvi dugometražni film “Nebeska udica” prikazan je u službenom programu Berlinskog filmskog festivala.
Glumac je u životu prošao uspone i padove, a najteži udarac bila je smrt sina.
Godine 1990. Ljubiša i njegov sin Dragan, koga su zvali Gaga, osnovali su producentsku kuću “Cinema Design”. Poslovni zalet prekinula je Draganova teška bolest. Gaga je preminuo u 34. godini od leukemije sa kojom se čitava porodica Samardžić borila do posljednjeg momenta njegovog života.
Supruga Mira
“Sve smo učinili da pobijedimo tu opaku bolest. Supruga Mira stalno se brinula o njemu, a ja sam danonoćno radio, snimao i slao novac klinici u Londonu. Da sam dopustio da me bol sruši, možda se nikad ne bih latio režije “Nebeske udice”. Svjestan sam da je moja priroda hazarderska, neukrotiva, da nosi rizik, ali bio sam siguran da ću svojim instinktom i upornošću snimiti ozbiljan film o bombardovanju Beograda onako kako sam ga ja doživio. Bombardovanje je pogoršalo stanje našeg sina, a i briga o njegovo dvoje male djece uvela nas je u novu agoniju.
Za našu kuću najveća nagrada ovom filmu nije bilo ni učešće na Berlinskom festivalu 2000, ni njegova prodaja velikim svjetskim televizijskim centrima, nego trenutak u kojem je naš bljedunjavi sin, poslije prve projekcije, sve to predvidio i iz kreveta nam ponosno šapnuo: ‘Film će ti ući u takmičarski program Berlina!’ Kad je Gaga odlazio, mislio sam da neću izdržati i da će mi uskoro doći kraj. Mira me prenula i trgnula, jer je bila svjesna da sam moralno pao, smršavio, izgubio volju za bilo čime. Govorila mi je: “Čovječe, život je smrt, upamti to! Nastavi da radiš jer ćeš u tome naći smisao opstanka”. Bila je u pravu. Šteta što nije završila psihologiju “, ispričao je jedne prilike veliki glumac
otkrio je čuveni Ljubiša.
Posljednja želja
Supruga Mira bila je mu je velika ljubav i velika podrška kroz cijeli život. Bila je uz Ljubišu do njegovog posljednjeg daha
Po vlastitoj želji glumac je kremiran i njegova urna nije položena u Aleji zaslužnih građana, već na drugom dijelu groblja. Ljubiša je na samrti imao jednu želju, koju mu je porodica ispunila, a to je da počiva u porodičnoj grobnici, pored sina Dragana Gagija Samardžića.