Prof. dr. Amila Ramović, članica Upravnog odbora Narodnog pozorišta Sarajevo, javno je izrazila neslaganje sa nedavnim saopćenjem Upravnog odbora, navodeći da ono nije bilo prethodno usaglašeno na sjednicama te da sadrži niz netačnih informacija.
Mustagić i Bajrović
U svom reagovanju, Ramović ističe da aktuelna kriza u radu Narodnog pozorišta nije posljedica djelovanja prethodnog saziva vršioca dužnosti Upravnog odbora, kako je navedeno u saopštenju. Prethodni saziv je, tvrdi, u skladu sa zakonom i u koordinaciji s Ministarstvom kulture i sporta KS, pravovremeno razriješio dosadašnjeg direktora Mustafića i imenovao vršioca dužnosti direktorice. Nakon određenih tehničkih izmjena i ponovnog postupka, donesene su nove odluke koje su proslijeđene Ministarstvu, ali one nisu dalje upućene Vladi Kantona Sarajevo iz nepoznatih razloga.
Ramović dalje obrazlaže da je novoimenovani Upravni odbor po treći put razriješio Mustafića i imenovao Izudina Bajrovića za vršioca dužnosti direktora, ali da Ministarstvo nije dalo odobrenje za pokretanje procedure izbora direktora prema postojećim pravilima, što je dovelo do trenutne situacije bez direktora i krize u pozorištu.
Ona ističe i da Ministarstvo kulture i sporta KS kontinuirano inzistira na izmjeni uslova za izbor direktora, što je izazvalo podjele u Upravnom odboru. Na konstitutivnoj sjednici novoimenovanog tijela inicijativa je dobila većinsku podršku, dok je Ramović bila jedini glas protiv.
Ramović također osporava tvrdnju da izmjena Pravila Narodnog pozorišta ne snižava kriterije za izbor direktora. Prema njenim riječima, promjene omogućavaju prijavu širem krugu kandidata, ali to podrazumijeva smanjenje važnosti strukovnog obrazovanja i iskustva, što su ključni faktori za kompetenciju. Naglašava da je praksa imenovanja nekompetentnih kadrova, često politički podobnih, jedan od razloga za urušavanje kulturnih institucija u Kantonu Sarajevo i BiH.
Neophodan snažan autoritet
Na kraju, Ramović poziva kolege iz Upravnog odbora da povuku odluku o izmjeni uslova i ne dopuste dalje narušavanje kvaliteta i ugleda Narodnog pozorišta Sarajevo. Ukazuje na važnost stručnosti i odgovornosti Upravnog odbora u izboru direktora i ističe da je pozicija direktora nacionalnog teatra od ključnog značaja za kulturni identitet zemlje, zahtijevajući najviše kriterije i relevantno iskustvo.
U vremenu kada je sektor kulture u Bosni i Hercegovini suočen s brojnim izazovima, Ramović zaključuje da je neophodan snažan autoritet i stručnost rukovodilaca, među kojima je i direktor Narodnog pozorišta, kako bi se uspješno odgovorilo na te okolnosti.