Ako nešto godinama obilježava 2. Bundesligu, onda je to potpuna neizvjesnost.
Ni aktuelna sezona nije izuzetak jer nakon 22 odigrana kola čak pet ekipa dijeli razmak od svega tri boda.
Borba za povratak u Bundesligu ulazi u završnu fazu, a svaka utakmica može odlučiti sudbinu klubova na vrhu.
Trebao im golgeter
Iza Schalkeove pozicije na čelu tabele krije se podatak koji ne prolazi nezapaženo.
Klub iz Gelsenkirchena postigao je svega 28 golova, što je manje čak i od posljednjeplasiranog Greuther Fürtha. Takav odnos između plasmana i golgeterskog učinka rijetko se viđa u ligi sa 18 klubova.
Upravo taj problem dao je odgovor na pitanje zašto je Schalke odlučio dovesti Edina Džeku.
U prvenstvu u kojem su razlike minimalne, nedostatak realizacije može skupo koštati. Schalkeu nije bio potreban napadač koji tek traži formu ili ritam, već igrač koji donosi sigurnost, iskustvo i rješenja u ključnim trenucima.
Uticaj koji se osjeti odmah
Džeko nije dugo čekao da pokaže zašto je doveden. U četiri nastupa za Schalke, od kojih je dva započeo u prvoj postavi, a dva ulaskom s klupe, upisao je tri gola i dvije asistencije. Njegov doprinos vidljiv je i izvan statistike jer ekipa s njim djeluje smirenije, povezanije i opasnije u završnici.
Njegovo kretanje i prisustvo u kaznenom prostoru otvaraju prostor saigračima, dok iskustvo pomaže timu da lakše kontroliše ritam utakmice. Schalke je u borbi za vrh, ali bez efikasnosti nema sigurnog puta ka cilju. Upravo zbog toga Edin Džeko nije doveden kao zvučno ime, već kao rješenje za problem koji je prijetio da ugrozi cijelu sezonu.