Edin Telalagić Tela nedavno je objavio novi singl “Dodir”, pjesmu koja je već izazvala emotivne reakcije publike i najavila nastavak njegove autorske priče.

Nakon ranijih singlova “Zagrljeni par” i “Đavli”, Tela polako gradi muzički put koji se oslanja na iskrenost, emociju i prepoznatljiv sarajevski rock senzibilitet.

Pozitivne reakcije na “Dodir”

U razgovoru za ‘Rezon’ govorio je o novoj pjesmi, albumu koji je već spreman, muzičkoj sceni u Bosni i Hercegovini, Dini Merlinu, ali i o tome ko je privatno Edin Telalagić Tela.

Nedavno ste objavili novi singl “Dodir”. Kakve su reakcije publike?

Reakcije su zaista izuzetno pozitivne. Publika je pjesmu dočekala emotivno, mnogi mi pišu da su se prepoznali u atmosferi i tekstu, što mi je uvijek najvažnije. Ima i onih koji kažu da im je “Dodir” otvorio neke zaboravljene ladice osjećaja – to je, po mom mišljenju, najveći kompliment koji muzičar može dobiti.

Jedan od najdražih komentara koje sam dobio jeste da je pjesma slojevita, duboka i moćna na mahove, a opet vrlo emotivna. Takvom  sam je i ja zamislio, i takvom je u trenutnom obliku vidim i čujem.

Ovo je Vaša treća pjesma. Da li to znači da se u skorijoj budućnosti priprema album?

Da u pravu ste, ovo je moj treći singl nakon prvog singla pod nazivom “Zagrljeni par” i drugog singla “Đavli” koji su takođe super prihvaćeni od publike.

Radio sam na pjesmama koje se prirodno nadovezuju jedna na drugu, tako da je album već spreman, usnimljen i produciran. Još jedan singl će izaći u septembru i onda zaokružujem priču kompletnog albuma krajem godine. Ne želim žuriti, ali želim da sve ima jasnu poruku i emotivnu nit koja povezuje pjesme u jednu autorsku cjelinu.

Više ideja nego vremena

Šta je definisalo Vaš dosadašnji muzički put?

Najviše me oblikovalo odrastanje u okolnostima koje nisu bile jednostavne. Muzika mi je od početka bila i sklonište i način da izrazim ono što se ne može uvijek izgovoriti.

Definisalo me je kontinuirano kreativno stvaranje, te ljudi oko mene, podrška prijatelja i publike, improvizacija i neka čudna upornost da se priča ispriča do kraja. Uvijek sam imao više ideja nego vremena, ali to je vjerovatno sudbina svih koji stvaraju. Sretan sam što sada imam malo više vremena da se kvalitetno posvetim muzici.

Kao muzičara, formirala me je energija brojnih koncerata tokom ratnog perioda u Sarajevu, nastupi sa Moron Brothersima u Njemačkoj i Hrvatskoj, te svirke sa grupama Protest i Grafit u protekle dvije decenije.

Kako je baviti se muzikom u današnjoj Bosni i Hercegovini?

Baviti se muzikom danas u Bosni i Hercegovini znači raditi u okruženju koje je istovremeno izazovno i inspirativno. Imamo mnogo talentovanih autora, ali sistem često ne prati njihov potencijal i autorski rad nije dovoljno cijenjen niti adekvatno podržan. Uprkos tome, postoji ta naša upornost i potreba da stvaramo, čak i kada uslovi nisu idealni.

A posebno inspirativno je biti dio scene u Sarajevu, gradu koji je oduvijek imao prepoznatljivu rock tradiciju. Ta scena je uvijek bila hrabra, autentična, emotivna, čak i u najtežim vremenima. Ona je oblikovala generacije i ostavila standard koji i danas inspiriše sve nas koji dolazimo poslije. To nas obavezuje, ali nas i motiviše da nastavimo graditi nešto svoje, u duhu tog naslijeđa.

Uskoro će Dino Merlin održati tri koncerta na stadionu Koševo. Koliko su po Vama takvi događaji važni za muzičku scenu naše zemlje?

Izuzetno su važni. Takvi događaji pokazuju da domaća muzika ima snagu, publiku i kapacitet da ispuni velike prostore.

Posebno je važno da Sarajevo i regija bilježe primjetan porast muzičkih događaja, festivalskih programa i klupskih svirki. Scena je živnula, publika je aktivnija, a mladi bendovi i autori sve hrabrije izlaze pred ljude. Uz to, vidljiv je i diskografski polet — sve više novih izdanja, EP-ova, albuma i singlova dolazi iz studija širom zemlje. To stvara atmosferu u kojoj se muzika ponovo doživljava kao važan dio kulturnog identiteta.

Ko je Edin Telalagić Tela privatno?

Privatno sam vrlo jednostavan čovjek: volim mir, prirodu, druženja, a volim i svoj muzički studio, i kada se nešto napravi svojim rukama. Nisam komplikovan, ali sam emotivno slojevit — što je vjerovatno jasno iz pjesama. I da, privatno sam ona osoba koja će za snimanje spota pokupiti rekvizite od pola grada, što je bio slučaj kod snimanja videospota za “Dodir”. Vjerujem da se najbolje stvari prave kad se ljudi udruže i doprinesu svojim različitostima.

Važna mi je upornost

Posebno mi je važna upornost u realizaciji pjesama – od prve ideje do finalnog mastera. Volim biti prisutan u svakom koraku: muzika, tekst, produkcija, aranžmani. To je proces koji zahtijeva strpljenje, ali mi donosi najveće zadovoljstvo jer znam da je svaka pjesma zaokružena onako kako sam je zamislio.

Telalagićev muzički put pokazuje koliko autorska scena u Bosni i Hercegovini još uvijek ima snažnih, iskrenih i emotivnih priča.

Singl “Dodir” za njega nije samo nova pjesma, nego dio šire autorske cjeline koja će biti zaokružena albumom krajem godine. Ako je suditi po reakcijama publike, Tela je pronašao nit koja povezuje lično iskustvo, sarajevsku rock tradiciju i emociju koju publika prepoznaje.